МАЛЕШЕВЦИ

Св.Василије Острошки




Sveti Vasilije Ostroski Cudotvorac


Rodom iz Popova Sela u Hercegovini, od malih nogu bese ispunjen ljubavlju prema Hristu. Kad poodraste, primi monaski cin u trebinjskom manastiru Uspenija Bogorodice. Ubrzo se procu zbog svog podviznickog zivota, pa bi, i mimo svoje volje, izabran za episkopa zahumskog i skenderijskog. Kao arhijerej najpre bio u Tvrdosu, a kad Tvrdos razorise Turci, preseli se u Ostrog, gde se tvrdo podvizavase ogradjujuci stado svoje neprestanim i toplim molitvama. Umro mirno u 16. veku, ostavivsi cele i celebne mosti, neistrulele i cudotvorne do dana danasnjeg. K njegovim mostima priticu mnogi i nalaze isceljenja u najtezim bolsetima. Veliki narodni sabor u Ostrogu biva svake godine o Trojicama. Sveti Vasilije, mitropolit zahumski, osnovao je manastir Ostrog podizanjem gornje, pecinske crkve Sv. Krist 1665. godine. Licnost izuzetnih vrlina, zastitnik naroda, iscjeljitelj i cudotvorac. Njegove mosti nalaze se u manastiru Ostrog, a u njihovu iscjeljiteljsku moc vjeruju ne samo pravoslavci vec i ostali vjernici. Sveti Vasilije Ostroski utkao se u zivot naseg naroda pre svega kao svetitelj i cudotvorac .Njegov znacaj je prema tome na prvom mestu harizmaticki i sa tog aspekta treba prvenstveno proucavati njegovo prisustvo u duhovnom zivotu srpskog naroda u toku protekla tri veka .Njegov pak zemaljski zivot i rad i kao podviznika i kao arhijepeja jedne od najvaznijih oblasti u Peckoj patrijarsiji XVII veka , treba posmatrati u sklopu opstih prilika i stanja Partrijarsije novoga vremena . Samo tako moci ce da se shvati i pravilno oceni njegova licna sudbina, trpljenje i rad na dobru crkve i porobljenog naroda , kao i njegov znacaj u duhovnom zivotu naseg naseg naroda kroz vekove. Sveti Vasilije Ostroski ziveo je i radio u vrlo nemirnom periodu, u vreme sukoba medju drzavama cije su se snage, oruzije i diplomatije ukrstali izmedju srpskog naroda i povlacili ga u tesko vrzino kolo borbe i stradanja. Gotovo za sve vreme mitropolitstva Svetog Vasilija trajao je Kandiski rat (1645-1669) sa svojim strasnim reprekusijama u zivotu naseg naroda zeljnog slobode. Bilo je to vreme hajduka i uskoka , neprestalne nesigurnosti i narodnih migracija. Svetiteljski zivot i neumorni rad Svetog Vasilija, stvorili su mu ogroman ugled medju savremenicima. Narod Crne Gore i Hercegovine postovao ga je kao bozijeg coveka poslanog radi spasenja svoga roda. Cudima kojima je Bog proslavio mosti Svetog Vasilija jos vise su pojacala ovu veru u narodu. Jos od 1678 godine, kada su mosti izvadjene iz zemlje i proglasen bio za svetitelja , poceo je da se praznuje dan kad se upokojio. To je 29.april po starom, odnosno 12.maj po novom kalendaru.

Manastir Ostrog

Visoko iznad Bjelopavlicke ravnice, na njenoj severozapadnoj strani, izmedju Niksica i Danilovgrada, pri jednoj okomitoj strani, nalazi se manastor Ostrog. Iako su prve osnove ovog manastira dali isposnici koi su u ostroskim pesterima nasli pogodno mesto za svoj usamljenicki i podviznicki zivot, njegovim prvim osnivacem s pravom se smatra Sveti Vasilie Ostroski, mitropolit zahumsko-hercegovacki. Kad je pocetkom druge polovine XVII veka dobio na upravu istocno-hercegovacku, Sveti Vasilije se nastanio u Onogostu , danasnjem Niksicu. Zbog svojih asketskih sklonosti nije se zadovoljio zivotom u svojoj novoj udobnoj rezidenciji. Njemu je bila potrebna pustinja i samoca. Pomisljao je da ode u svetu goru koja ga je najvise privlacila, ali kad za to doznadose belopavlici, usrdno ga molise da ostane u zemlju. Svetitelj je popustio narodnoj ljubavi, ali je poceo da trazi pogodno mesto u kome bi mogao da provodi svoj isposnicki zivot . Boraveci u Popima on je slusao o ranijim isposnicima ovoga kraja koji su se odavali anahoretskom zivotu, a narocito o Ostroskom pustinjaku Isaiji, koji je vec tada bio postovan kao svetitelj. Isaija je bio rodom bas iz Popa kraj Niksica, a podvizavao se u pecini u kojoj se danas nalazi gornja crkva u manastiru Ostrogu posvecena Svetom Krstu. Sveti Vasilije je pronasao ovu pecinu i u njoj provodio vreme u postu i molitvi. Ali on se nije mogao odvojiti od naroda i njegovog religioznog-moralnog zivota. Prema kazivanju arhimandrita Nikodima Raicevica, Sveti Vasilije je upravljao eparhjom iz Ostroga petnaest godina. Kako je umro 1671 . godine , znacilo bi da je napustio Niksic i presao u Ostrog oko 1656. godine. Duboko prozet duhom i tradicijama pravoslavnog monarstva, Sveti Vasilije oseca potrebu da sluzi, da bude koristan ne samo sebi , vec i drugima, svom narodu. Zato on nastoji da njegova pecina preraste u manastir, koji bi kao i drugi pravoslavi manastiri bio rasadnik ne samo verskog, vec i celokupnog duhovnog zivota u okolnom narodu. Stoga je poceo da skuplja bratstvo u kojem se poimenice spominje jeromonah Isaija ,"unuk prvog svetog i prepodobnog oca nasega Isaija iz Onogosta, iz sela Popa". Njega je Sveti Vasilije postavio za igumana ovoga manastira cija je crkva Svetog Krsta bila sagradjena 1665 , a dve godine kasnije i zivopisana . Ispod crkvice Svetog Krsta uredio je Sveti Vasilije i crkvu Vavedenja presvete Bogorodice ciji se postanak ne moze tacno datirati .Predanje govori da su je podigli isposnici koji su tu ziveli pre Svetog Vasilija, dok je Vuk Karadzic zapisao po kazivanju ostroskog arhimandrita Nikodima Pancevica da je ovu crkvu sagradio sam Sveti Vasilije. Ona je verovatno zivopisna 1667 godine, kad i gornja crkvica Belog Krsta. U njoj sada pocivaju mosti Svetog Vasilija. Asketsko podvizavanje Svetog Vasilia Ostroskog nije ga odvojilo od njegovog staranja za svoju pastvu i od arhijerejskih duznosti .Naprotiv njegov podvizicki zivot jos vise je razvio narodno postovanje prema njemu .Njega su zaista savremenici dozivljavali kao "zemaljskog andjela i nebeskog coveka",kao izabrani sasud koji preko koga nebo intervenise na zemlji. U toku svog boravka u Ostrogu i izgradnje ovog manastira, sv.Vasilije je od svojih prihoda kupovao zemlju koja je trebalo da bude materijalni osnov za izdrzavanje manastira i njegovog bratstva.

МОЛИТВА ПРВА

Светом Василију Острошком

 

                Свети Василије, велики угодниче Божји, помози свима па и мени. Велики бранитељу вјере православне, одбрани и нас који Твоју свету вјеру држимо, и снадеждом Теби приступамо. Велики архијереју Божији, помоли се Богу  Сведржитељу за све људе Твоје, па на послетку и за мене недостојног и последњег. Тврдошки витеже и острошки подвижниче, спасавај нас од биједа видовних и невидовних. Запалила те је српска земља као вјечну свијећу пред предстолом Бога живога, па нам сада освијетли путеве и разагнај тугу. Молитвама и сузама загријевао си хладну пештеру острошку, па загриј сада Божијим духом и срца наша, да се спасемо и прославимо Бога свевишњега и Тебе свеца Божјега. Са свих страна свијета  притицали су ћивоту твоме болни и невољни, и Ти си им помагао: демоне одгонио, везе ђавоље раскидао, и здравље душевно и тјелесно људима даривао. Тако и сада помози, крштеним и некрштеним, као и увјек, свима па и мени. Измиритељ си био завађене браће, измири и сада све завађене, збратими разбраћене, овесели тужне, укроти самовољне, исцијели болне. Свети Василије Чудотворче и оче наш духовни, чуј и услиши чеда Твоја духовна у Христу Исусу Господу нашем. Амин. 




Pjesma Svetom Vasiliju Ostroskom Cudotvorcu

Boze silni, Care svih vjekova,
Stite sveti, roda Srbinova;
Istocnice svake premudrosti,
Istocnice vjecite svjetlosti,
koji stvori sv`jetove beskrajne,
ljudskom umu nedostizne tajne.
Tebe c`jela vasiona slavi
i svod neba sv`jetlosni i plavi,
Arhangeli, vojskovodje silne
i sve neba vojske preumilne.
Tebe slave tvojih ruku djela
svaka gora u prirodi cjela,
i izvori bistri, divni, mljecni,
sinje more i talasi rjecni.
Tebe slave crkve i oltari
Stvoritelja velicaju tvari,
Svako bice na zemljinom saru
Sve se klanja tebi, mocnom caru.
Tvoje slave puna su nebesa
Od tvog straha zemlja se potresa.
David pjeva molitve i hvale
Uz psaltire, gusle i kimvale:
Tvojoj slavi, tvojoj velicini,
Boze silni, na plavoj visini,
koji zemlji poeziju dade,
srca ljudska da se njome slade.
Nepristupna nebesna svjetlosti,
Obdari me znanjem i krjeposti
da u slavu pjevam tvoga lika
i svetijeh tvojih ugodnika.
Neka glase gusle javorove
divnu slavu zemlje Srbinove
oltar sveti u ostrosku st`jenu
Tvom svemocnom podignut imenu
Tu, na vrhu ove stjene jake
krst se dize nebu pod oblake,
simbol sveti i spasenje nase
od koga se zli duhovi plase
jer ne mogu gledati mu lice.
Tu je izvor blazene vodice,
Tu je crkva, Bogom osvestana
na temelju cvrstom osnovana,
gdje su mnoge suze ubrisane
i demonske veze raskidane.
Tu se vjecno poju pjesme svete,
uzdisaji k vedrom nebu lete
tu kandilo negasivo sija
tu su mosti svetog Vasilija.
Vjecna luca vjecitoga sjaja
duse vjernih koja s nebom spaja.
U viziji mnogima se javlja
Taj pobornik svetog Pravoslavlja;
Primi teske monaske zav`jete,
rad` ideje uzvisene, svete
On izbori put Bogocovjeka.
To je bilo sedamn`estog v`jeka,
Tih teskijeh i mracnijeh dana
kad vladase sila Otomana,
pistala je od teskih okova,
ponosita zemlja Hercegova;
srpsko nebo tad je tamno bilo,
a sunce se za oblake skrilo.
Al` se nasa zv`jezda ne ugasi
vjera sveta srpsko ime spasi.
Vjera sveta, sa neba poslata
covjecanskom rodu darovata,
da ga vodi putem besmrtnosti
u predjele vjecite svjetlosti,
u predjele Carstva nebeskoga
svjetlom stazom blazenstva vjecnoga,
Da ga vjecnom ljubavlju i mirom
okrijepi krstom i putirom.
Tad sv`jetljahu srpski manastiri
i monasi, duhovni pastiri.
Medju njima monah Vasilije
U Tvrdosu, blizu Travunije,
ciste duse, poboznosti jake,
koja mracne razgoni oblake
primjer bjece casnih svestenika
srpskom rodu i ponos i dika.
A imase mudrosti i dara
vjerni sluga svetoga oltara!
Nadahnucem nebeske visine
branio je hriscanske istine
sa dubokim bogoslovskim znanjem,
cistom vjerom i pozrtvovanjem.
Kasnije je na Cetinju bio
primjerom je svojim svijetlio.
Al` vrijeme protijece skoro
Cetinje je napustiti mor`o
i manastir Crnojevic Iva,
vjeruj brate, istina je ziva;
tu pretrpi uvrede velike
od nekakvog kornicskog vladike
po pitanju papskoga primata
i ideje mnogih unijata.
Pa u pratnji gatackog plemica
kneza Luke Vladisavljevica,
on putuje do Atonske gore,
gdje nebesa sa zemljom govore,
a u mjesto svetih pustinjaka,
gdje se Atos dize put oblaka,
gdje andjeo pisa na kamenu
pjesmu svetu s neba objavljenu.
Najsvetije posjeti oltare
rodu ljudskom bozanstvene dare.
Svojim trudom taj duhovni vodja
Tu podize pirg svetoga Djordja,
u prekrasnom srpskom Hilandaru
Da okrijepi zaduzbinu staru,
zaduzbinu svetitelja Save
Srbinova ponosa i slave,
taj rasadnik, u sred Gore svete,
srpske slave i srpske prosvjete.
Jos posjeti pustinjake svete
prozorljivce, velike askete
podviznike onoga vremena,
nosioce Hristova bremena,
koji zive u pestere hladne
gdje se postom i molitvom slade.
Poslije duga putovanja toga,
vjerni pastir stada Hristovoga,
od peckoga patrijarh Parsija
blagoslova svetoga dobija
i svestene prima insignije
te episkop posta Zaholmije.
Tezak zivot tih dana bijase
od zuluma Cengic Ali-pase:
teski harac od Srba ubira,
a od svakog srpskog manastira
trazi grosa po cetir` hiljade,
jadna raja placat` ne imade.
Iz Tvrdosa, Uspenskoga hrama,
razbjeza se bratsvo po gorama,
Vasilije podje iz Tvrdosa
put malenog grada Onogosta.
Episkopsku prenosi stolicu
kod Niksica, na tvrdu glavicu,
otkud svetom crkve upravljase
i naredbe sv`jetle izdavase
mirjanima i duhovnom kliru
da za vjeru zive i umiru,
da cistotu Pravoslavlja brane
vjere svete samim bogom dane;
pa Svetitelj put Ostroga krenu
i smjesti se pod granitnu st`jenu.
Studen kamen, al` ga vjera grije
i prisustvo toplote Bozije.
U pecini gdje voda izvire
i gdje ljudska zloba ne dopire;
U suncanoj i prozracnoj sferi
gdje su neba otvorene dveri,
danonocno na molitvi bdije
Boga moli sveti Vasilije,
a srce mu puno sveta zara
sa zivijem Bogom razgovara.
Tu udaljen od svjetske sujete
neprestalno cita knjige svete,
knjige svete Bogom nadahnute
koje rajske otvaraju pute.
Vjerom svojom vjernike zadivi
dvadeset ljeta u pecini zivi,
za manastir kupuje imanja
trude svoje sve crkvi poklanja.
A kad prodje punih dvades` ljeta,
predstavi se taj vrli asketa.
Pod svjetloscu nebeskih svjetila,
a angeli zefirskijeh krila
nose dusu rajskog gradjanina
pred prestolje Bozijega Sina;
sav se Ostrog svjetloscu ukrasi.
Kad to cudo vidjese monasi
svi su redom na koljena pali
i Bozije ime proslavljali.
Uz pojanje poboznih pjesama
krenuse se iz svetoga hrama,
sveto t`jelo duhovnog pastira
sahranise blizu manastira.
Sjajni biser zemljica pokriva
sedam ljeta u grobu pociva.
Boze mili, cuda nevidjena,
koja pamti ta ostroska st`
jena!
Noc bijase carobna i tiha.
Vjetric lisce na granama njiha,
a mirise i cv`jece i trava
monah jedan snom tvrdijem spava.
Svetac bozji u snu mu se javi
s oreolom cudnijem na glavi,
na ramena pala kosa sjeda
lika sv`jetlog, isposnicka, bl`jeda.
On monahu tiho progovara:
"Ja sam vojnik nebeskoga cara
Nad kim vlasti smrt nikad ne ima.
Ovo reci braci monasima:
Neka oni krenu do Ostroga
i da plocu skinu s groba moga,
moje t`jelo u crkvi postave
i uz pjesmu Gospoda proslave."
Dok to rece, na nebo se vinu,
istom sunce od istoka sinu.
Oko groba svestenici stali
i grob sveti bjehu otkopali.
Divan miris razl`jeze se svuda
Zanijemise od straha i cuda.
Kad vidjese svetiteljsko t`jelo
kako bjese u grobnici c`jelo
Kao biser usred mora plava,
Izgledase k`o da svetac spava.
Tu citase velika bdenija
s puno vjere a i poklonjenja.
Pa drveni civot napravise
sveto t`jelo u crkvu stavise
od kojega sva crkva mirise.
Tu se mnogi ljudi okupise.
A to tjelo pred svetim oltarom
Bog ovjenca cudotvornim darom:
Umobolni tu zdravi postaju,
sl`jepima se oci otvaraju,
hromi hode, a n`jemi divane
glas se zacu na sve cetir` strane.
Boze mili, velikoga cuda
kad covjeka dovedose luda!
Pjenu baca, urlice i rida,
a zubima meso s ruku kida.
Na ruke mu okov gvozdja ljuta
sa konopcem vezan vise puta.
I dok cvot svestenik otvara,
bolesnik se na zemlju obara
pa san teski na oci mu pade
a u sanu muciti se stade.
Posle muka u toj ljutoj stravi
na licu mu blag se osmjeh javi.
Iza sna se preporodjen dize
i molitve Gospodu uzdize.
I proslavlja svetog Vasilija,
pred civotom do zemlje se svija.
Zdrav i cio svome domu krene,
a ostavlja verige gvozdene
kao spomen iscjeljenja svoga
Molitvama sveca ostroskoga.
Nizali se mjeseci i ljeta
Ostrog mnogo posjecase sv`jeta,
mnogi ovdje dobi iscjeljenja
oslobodjen od raznih mucenja
kod svetoga ostroskoga hrama,
kao negda banja Siloama.
Zbor veliki bjese jednog dana
tu je bilo sv`jeta sa svih strana.
Jedna majka donijela d`jete
A pod lozom vise crkve svete
D`jete spusti, a na st`jenu sjede
I sa drustvom razgovor povede.
Dokle neko iz mase povika:
"Eno pade d`jete i besika!"
A sa tako velike visine...
Majka vrisnu: "Jao, mili sine!"
Pozurise gdje je ono palo,
Al` gle cuda - zivo d`jete malo,
od potresa povr`jedjeno nije,
gle kako se umiljato smije!
Kad to vidje majka prestravljena,
Ona pade zemlji na koljena
Sa suzama proslavljase Boga,
i vladiku Sveca ostroskoga.
Hiljadama odjeknu glasova:
"Slava tebi, Care svih vjekova!"
A uzvik se kao himna vije:
"Slava tebi, sveti Vasilije!"
Ti cudesnom tvojom silom smete
Sve dusmane nase vjere svete.
Ti pomoze i vojvodi Mirku,
Da se cvrsto drzi na braniku,
Srpske slave i srpskog imena.
Pjevat` se se na vjecna vremena
Kako turske cete prestravljene
Slomise se niz ostroske st`jene.
Al` ko moze zvjezde prebrojiti
Ko l` cudesa redom nabrojiti
Pred zivotom ostroskog vladike
Tajne neba cudne i velike.
Tek misao ponekad se vine
u bezmjerne nebeske visine,
Al` ne moze dosegnuti gore
Tajni Bozjih da ispita more.
Molimo te, sveti Vasilije,
Sacuvaj nam nase najmilije,
Na put vjere izvedi nas pravi
Da se svuda Bozje ime slavi.



Molitva Svetom Vasiliju Ostroskom Cudotvorcu

Pomozi mi Boze
jer niko ne moze
odstraniti muke
sto me jako gloze.
Muke koje jesu
od grehova tela
sto su mojoj dusi
dala strasna dela.
Pomozi mi Slavni
da odagnam grehe
i odstrani pute
sto vode u pehe.
Odagnaj iz srca
svu tamu i tugu
i spoji sa Tobom
tu predivnu dugu.
Odagnaj iz duse
sve okove mraka
ucini da hodim
krotko i bez straha.
Ucvrsti mi veru
i ispravi obraz
Da u vodi bistroj
vidim Hristov odraz.
Da u njemu hodim
cvrsto i bez muke
i da sve od sebe
dam njemu u ruke.
Zivot da pozivim
uz duha svetoga
i nikad niko
na me digne roga.
Za bolesnu decu
Svetitelju blagi
sto stojis na nebu
molitvama svetim
sto pomazu svima
pomozi i spasi
slavom sto te krasi.
Bozji ugodinice
Sveti Vasilije
Ostrog jos predaje
cudotvorstvo tvoje
molim ti se spasi
milo cedo moje.
Dete sto je bolno
od bolesti jake
sto mu zdravlje srusi
u krevet obrusi.
Kao majka svaka
ispovedam grehe
bezakonja svoja
gresna dusa moja.
U ljude se nadam
no nadanje lazno
kada snadje muka
ni od koga ruka.
Kajem se i tugom
obavijem srce
stojim nad nemoci
nema ko pomoci.
Pomozi Ostroski
Sveti Vasilije
neka moje dete
iz ruke ti pije.
Jer ruka je tvoja
Bozjom silom puna
oterace bolest
i zdravlje doneti
Bozji ugodince
Vasilije Sveti.

 

МОЛИТВА II SVETOM VASILIJU OSTROSKOM

Свети оче Василије, помоћниче силни и заштитниче милосрдни, чуј и сада молитве наше, сузе и уздахе. Као добри пастир који тражи залутале овце и за њих страда, окупи нас око кивота Твојега и научи чудотворним поукама Твојим да бисмо Ти благодарили и славили Оца небеског. Наше се душе грче у пороцима, али и плачу у покајању као заблудели син који је тражио оца да му опрости и као посрнула жена која је признавала грехе. Сагрешисмо много, сагрешисмо у знању и незнању, гордим мислима и себичним срцем, речима, делима и пропуштањем Те не учинисмо многа доброчинства. Зато погледај на нас рањене и изобличене у неваљалству. Погледај и ублажи болове и патње душе и тела и даруј нам изгубљени мир, братску љубав и радост небеску. Молимо Те, позови све свете из рода нашега, све свете мученике, праведнике и преподобне и заједно с њима умоли Господа слављенога у Пресветој Тројици да нам подари опроштај грехова и спаси нас од адске пропасти. Тако покајани и поучени да бисмо могли Тебе величати и с Тобом славити беспочетног Оца са јединородним Сином и животворним Духом, сада и свагда и у векове векова, Амин.

This website was created for free with Own-Free-Website.com. Would you also like to have your own website?
Sign up for free